Istočni paradoks
Na Istoku, službenici rade od sedam do tri.
Na Zapadu, od devet do pet.
Službenički Istok se budi u pola šest.
Činovnicki Zapad u sedam.
Mamurni Istok baulja kroz maglovito zimsko jutro, psujući posao, državu, život, sudbinu.
Istok je poluobrijan. To je zbog toga sto se brijao sinoć, da bi ujutro mogao duže spavati.
Glatko izbrijani Zapad vozi se šutke metroom.
Istok priča političke viceve u pretrpanom autobusu.
Zapad čita novine. Potpuna tišina. Niko ni sa kim ne razgovara.
Istok se zaljubljuje u nepoznatu službenicu sa zelenim očima između tri autobusne stanice.
Naravno, on stiže u pola osam na posao i kaže ljutito sefu: Što je? Pa nismo, valjda, na Zapadu?
Zapad počinje raditi u devet.
U to vrijeme Istok već polako počinje dolaziti sebi.
Popio je tri kave i pročitao u novinama sto se događa na Zapadu. Do pola deset, Istok razgovara o tome sto je sinoć bilo na televiziji.
Zapad već uveliko radi. On ne može prepričati sto se sve događalo na dvadeset i sedam televizijskih kanala, jer nitko nije gledao isti program.
U pola jedanaest, Istok koji je imao dva sata prednosti pred Zapadom, odlazi na zasluženi doručak, koji se placa bonovima.
Kao da je cijelo jutro kopao, on doručkuje gulaše, pljeskavice, bureke, tripice, grah, janjetinu s kupusom i ostala lakša jela.
Poslije žvače čačkalicu i popije tri pive, odlikovane na svjetskoj izložbi.
Zapad ima pauzu za ručak između dvanaest i jedan sat. On stojeći pojede sendvič s hladnom piletinom (bijelo meso) i popije 7 UP.
Zatim se vrati na posao. U hodniku ureda popio je prvu instant-kavu iz kartonske čase.
Istok već ima prednost od tri pive i dva vinjaka.
Usput, čuo je za neku rasprodaju, pa je skoknuo vidjeti o čemu se radi i vratio se poslije dva sata u kancelariju.
Zapad se dogovorio da sastanak Sindikata bude održan u subotu, kad se ne radi. Odlučivat će se o mogućem štrajku.
Istok je preko Sindikata dobio zaleđenu juneću polovicu, koju će strpati u zamrzivač. Okrvavljeno odijelo odnio je na kemijsko čišćenje.
U tri po podne Istok se vraća kuci. Prije toga svraća na još jedno pivo.
Zapad i dalje radi.
Istok ruča. Obitelj ide na prstima, jer se tata premorio na poslu.
Zapad i dalje radi.
Istok je prilegao na divan i uskoro hrče, posto je prethodno novinama prekrio lice. Bude ga u 17:30h da gleda televizijski dnevnik. Istok ima tisuću primjedbi na ekonomsku situaciju.
Zapad i dalje radi.
Posto je odgledao vijesti, Istok se baca na lakšu večeru: kuhana svinjska koljenica sa hrenom i crnjak od tasta sa sela.
Šest sati: Zapad se vraća kuci. Nema snage citati novine u podzemnoj željeznici.
Zapad je iscijedio sve iz Zapada.
Istok je svježiji navečer, nego ujutro!
On već igra karte s kumovima i otvara treću bocu crnjaka.
Na smrt umorni Zapad zbacuje mokasinke s nogu i pije viski da dođe sebi.
Baca se u fotelju i gleda treperave televizijske slike ne shvaćajući, uopće, sadržaj.
Pita se, ima li život bilo kakvog smisla?
Kuda sve to vodi? Zatim bezvoljno večera: blijeda atlantska riba bez ukusa i kuhano povrće. Časa bijelog vina.
U tom trenutku, Istok je već u prednosti za pet boca crnjaka.
Zapad odlazi rano na spavanje. Sutra je radni dan.
Zapad će živjeti samo preko vikenda.
Od petka u pet po podne, do nedjelje navečer.
Istoku je svaki dan praznik.
Ne bih živio na Zapadu, kaže ženi, da mi daju milijun dnevno!
Zapad uzima pilulu za spavanje.
Istok lakomisleno pozajmljuje novac od Zapada.
Zapad odobrava kredite, da bi živio od kamata s Istoka.
I Istok i Zapad spavaju kao bebe i sanjaju u bojama.
Paradoksi istoka:
1. Svi imaju posao a opet nitko ništa ne radi.
2. Nitko ništa ne radi a opet svi primaju placu.
3. Svi primaju placu a opet ta placa ništa ne vrijedi.
4. Placa ništa ne vrijedi a opet svi imaju sve.
5. Svi imaju sve a opet su jako nezadovoljni.
6. Svi su jako nezadovoljni a opet glasaju isto.
|
